Održana promocija Zbornika radova o Matu Vodopiću

Promocija Zbornika radova o Matu Vodopiću dubrovačkom biskupu, književniku i preporoditelju održana je u crkvi sv. Mihajla u Lapadu 26. veljače 2018. godine. Zbornika koji sadrži radove 15 autora, promovirali su nadbiskup Želimir Puljić, akademik Luko Paljetak I predsjednica Ogranka Matice hrvatske Slavica Stojan. Predsjednica Ogranka MH u Dubrovniku naglasila je govoreći o književnom djelu Mata Vodopića:

U našem vremenu kad se sve više osjeća ishitreni trend iskrivljavanja lokalnog govora, koji neki naši suvremenici pretvaraju u jezičnu grotesku, pa to još zovu dubrovačkim jezikom. Taj trend proizašao iz neznanja nazočan je na lokalnoj televiziji, pa čak i u nekim osnovnim školama. Pisalo se i mnogi su tu besmislicu prepisivali bez provjere da Vodopić nije u djetinjstvu govorio hrvatskim jezikom. Kojim su ga jezikom učili govoriti njegov otac Nikola Vodopić i majka Jelena Maškarić. Dakako hrvatski jezik, ali Vodopić u želji da bude pravi pisac u želji za stjecajem filološkog ugleda žudio je znati I naučiti o jeziku što je više moguće od svojih književnih prethodnika, jer prema njegovim riječima, “književniku trebuje da bude gospodar jezika”. Onima koji silno žele preko nekog karikaturalnog jezika steći raguzeanski imiđ, preporučam da čitaju Vodopića ako im je već pretežak Gundulić ili neki drugi dubrovački klasici starije hrvatske književnosti. Svakako bih željela na kraju ovog obraćanja vama koji želite saznati što više o Matu Vodopiću, pjesniku pripovjedaču, leksikografu, hrvatskom preporoditelju, njegovatelju, čuvaru skupljaču usmene predaje i narodnih običaja , župnik, kanonik, biskup – htjela bih istaknuti da je don Mato Vodopić uz sve svoje zanimacije volio društvo i rado u društvu boravio.

Ponekad su to bili čeljad iz primorskih sela od kojih je učio domaće nazivlje biljaka, ili su to bili Konavljani od kojih je štošta saznao o narodnim običajima ili pak gruške starice i udovice i isluženi mornari uz koje je svladao pomorsko nazivlje koji su mu bili uzori u tome kako se živi suprotiva vjetru. Vodopić je bio rado viđen u dubrovačkom elitnom društvu intelektualaca koji su bili nositelji hrvatskog narodnog preporoda u Dubrovniku. Antun Kaznačić, njegov sin Ivan August Kaznačić, braća Orsat Niko veliki i Niko mali Pucić, Rafo Pucić, načelnik grada, svećenici, Antun Kazali, Đuro Pulić, pedagog – to su bili prvi slušači Vodopićevih pripovijesti. I kad je Ivan Kukuljević Sakcinski posjetio Dubrovnik, okupili su se na taraci, od Crnogoraca i Rusa zapaljenog, ljetnikovca Pucićevih, a Vodopić im je na njihovo traženje i na opće zadovoljstvo pročitao Mariju Konavoku. Svi spomenuti bavili su se pisanjem, ali su samo u Vodopiću i oni sami prepoznali pisca. I mi u njemu trebamo prepoznati dobrog pisca jer književnost ne nastaje niti živi u vakumu. U njoj je nit koja Vodopićevo svjedočanstvo života povezuje njegovu prošlost s našom sadašnjošću i budućnošću.

Izvor fotografija : dubrovacki.slobodnadalmacija.hr